Mrtvo more
je zelena ustajala voda neprijatnog mirisa koja se nikuda ne
miče i u kojoj nema istinskog života. Ono je simbol beživotne
sredine u kojoj vladaju dosada i jednoumlje. Zato sa sigurnošću
mogu da vam kažem da moja škola nije mrtvo more, jer je
zanimljiva, puna života i u njoj nikada nije dosadno.
Mojoj
škola je mesto na kome dani prolaze neobično brzo. Svakog jutra
i popodneva razdragani đaci sa osmehom na licu prolaze kroz
širom otvorena vrata, spremni za nova znanja i međusobna
druženja. Nastavnici ih dočekuju i nakon mnogo uloženog truda,
pažnje i ljubavi kući ih ispraćaju. Iako moja škola pruža
jednake mogućnosti svim đacima koji u nju idu, u svakoj
generaciji postoje pojedinci koji štrče i odskaču od većine.
Neki se ističu jer imaju blistav um, neki su puni ambicije i
želje da iskažu svoj umetnički duh, a ima i onih koji svojim
nestašlucima i neozbiljnušću žele da privuku pažnju drugih. Oni
su drugačiji od ostalih, ali ih niko zbog ne izbegava, ne
osuđuje i ne tera da budu kao većina jer u mojoj školi vladaju
tolerancija i rauzmevanje za sve, čak i za one nestašne i
neozbiljne, nema ljubomore, zavisti i podsmeha. Svakome se pruža
šansa da bude ono što jeste i niko ne želi da na bilo koji način
ograniči veliki um malim naučnicima ili uguši umetničke
snove budućnih velikih umetnika. Različitosti se prihvataju i
zbog toga moja škola nije jednolična i dosadna sredina u kojoj
se svakog ponavljaju iste stvari i kreću potpuno ista lica. U
njoj se svi se druže, zabavljaju i uživaju u bezbružnim školskim
danima.
U mojoj
školi se svakom đaku se dozvoljava da pita i analizira, misli i
stvara i na svoj način tumači svet oko sebe. Ona nije mrtvo
more, dosadna učmala sredina u kojoj vlada duševno mrtvilo Ona
je jedno lepo i privlačno mesto, puno života i zanimljivih
stvari, na kome su svima pružene jednake šanse za sreću i uspeh.
Нема коментара:
Постави коментар